Kako bismo u potpunosti razumjeli hrvatske bajke, moramo poznavati tradiciju, kulturu, ljude i povijest Hrvatske. U spomenutim hrvatskim narodnim bajkama čitamo o nestvarnim i nemogućim događajima, a osim zanimljivih likova, u bajke su uvijek uključena natprirodna (čudesna) bića: zmajevi, patuljci, divovi, čarobnjaci, vještice, vile i začarane princeze. Dijelovi predmeta ili prirode često oživljuju i dobivaju neobična svojstva pa tako možemo čitati o životinjama koje mogu pričati i razmišljati poput ljudi, čarobnu vodu i izvore koji mogu oživjeti mrtve i slično.

Trećaši su prije same obrade ovog djela imali zadatak pročitati sve bajke i izabrati bar dvije koje su im se najviše svidjele. Na početku smo porazgovarali o značenju narodnih bajki te utvrdili točnu razliku između bajke i priče kao i značenje riječi kako su se hrvatske bajke stoljećima u prošlosti prenosile „s koljena na koljeno“. Čitali smo naglas po jednu omiljenu bajku svakog učenika.

U glavnom dijelu su učenici imali zadatak sami predstaviti jednu bajku na način koji su također sami osmislili bez govorenja naslova. Ostali učenici trebali su na osnovu prikaza pogoditi o kojoj je bajci riječ. Neki su odglumili „scenu“ iz bajke, neki su opisali glavne likove, prepričali tijek događaja ili pak krenuli od kraja pa ostatku razreda rekli pouku svoje bajke.

 Josipa Vešligaj,  knjižničarka

Patricija Hercog, učiteljica RN, PŠ Budimci