Rječnik je leksikografsko djelo koje sadržava popis riječi te izraza nekoga jezika izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu te poredanih abecednim redoslijedom. Učenicima je naša knjižničarka prijašnjih godina u prva tri razreda donosila različite rječnike u razred, ali i sve im je i mnoge rječnike pokazala u knjižnici Matične škole kad god su učenici sa svojom učiteljicom bili u posjetu. Druženje učenika 4. razreda s rječnicima važan je korak u razvoju njihovih jezičnih i istraživačkih vještina. Obrada ove izuzetno važne teme treba biti jednostavna i praktična kako bi učenici razumjeli važnost i svrhu rječnika. Knjižničarka je s učenicima na početku susreta popričala o njihovom iskustvu i prijašnjim susretima s rječnicima u školi, ali i u svakodnevnom životu. Budući da su učenici četvrtaši prošloga mjeseca za lektiru (djelo za cjelovito čitanje) čitali Priče iz davnine spisateljice Ivane Brlić- Mažuranić (Šuma Striborova i  Regoč), koje obiluju za učenike manje poznatim riječima,  prisjetili su se Šume Striborove i Regoča te im je knjižničarka prikazala  nekoliko riječi iz tih priča, a učenici su trebali samostalno po sjećanju iz pročitanog odrediti njihovo značenje. Učenicima su riječi bile poznate, ali za većinu njih nisu znali što znače te su saznali da u takvim situacijama trebaju koristiti rječnik.  Upoznali su se (neki su se učenici samo prisjetili) s osnovnim vrstama rječnika koji im pomažu u učenju jezika i proširenju znanja. Tako su vidjeli i prolistali rječnik hrvatskog jezika, rječnik stranih riječi, dvojezični rječnik, a saznali su da postoji i online rječnik (Hrvatski jezični portal)  pomoću kojega mogu brže i jednostavnije potražiti značenje nepoznatih riječi. Najbitniji dio susreta bio je onaj praktični, gdje su učenici pretražujući rječnik naučili kako se koristiti njime. Nakon što su naučili kako izgleda jedna stranica rječnika,  zadatak im je bio u rječniku potražiti pet različitih imenica koje započinju početnim slovom njihova imena ili prezimena. Zatim su trebali zapisat u bilježnicu značenje tih imenica. Učenici koji to ne mogu (jer su nečitači) crtali su imenice u bilježnicu te nakon toga slušali pojašnjenja uz pomoć učenika čitača i jedni drugima usmeno objasnili značenje pojedine riječi.

Za kraj susreta svi učenici su dobili jedan zanimljivi zadatak, kojega će raditi svi skupa kroz cijelu školsku godinu (uz pomoć učiteljice i po potrebi uz videopozive knjižničarki u Podgorač u knjižnicu ukoliko budu trebali dodatnu pomoć): napraviti mali razredni rječnik. Svaku novu riječ koju nauče upisivat će u tablicu koja stoji na razrednom panou i tako na kraju godine izraditi razredni rječnik.

Učenici su na kraju ovoga druženja bili sretni što su, pretražujući rječnike, naučili neke nove riječi,  što je i cilj, ali i ishod ove nastavne jedinice:   razviti sposobnost samostalnog istraživanja značenja riječi, obogatiti vokabular učenika te ih  pripremiti za samostalno učenje i korištenje referentnih izvora u višim razredima.

Josipa  Vešligaj, knjižničarka; Patricija Hercog, PŠ Budimci