Malo je reći da su moji učenici tjednima prije susreta bili uzbuđeni, dočekali su ga doslovno uz viku i uzbuđenje kao da im stiže pa u najmanju ruku najveće iznenađenje na ovome svijetu! Borna je došao u pratnji mame Tatjane i psa vodića, drage žute labradorice Roli. Predstavio se kratko učenicima, a zatim jedva čekao da on upozna njih jednog po jednog na samo njemu svojstven način- svaki je učenik sjeo do njega na stolicu, a Borna ga/ju je "obrisao" po licu- prešao dlanom svoje ruke po dječjim licima, po kosi i na taj način dobio dojam kako tko izgleda. Neki su učenici ostali u čudu kako se on to upoznaje s njima, ipak svi su bili ugodno iznenađeni i oduševljeni njime. Borna nam je donio svoju "Perkinsicu"-stroj za pisanje za slijepe i slabovidne osobe te nam je detaljno pojasnio kako se na njoj pise Breilleovim pismom. Svakom je učeniku napisao ime i prezime i još nekoliko rečenica koje sada krase naš razredni pano uz mnoštvo učeničkih naslikanih sjećanja sa susreta. Uz stroj donio je (veliko hvala mami Tatjani) brojna školska pomagala, igre,puno stvari uz koje je odrastao pa su se tako na našim stolovima našle Bornine knjige za 5.razred- pretipkane na brajici, lektira na engleskom jeziku, geometrijski pribor (trokuti,ravnalo,šestar), rubikova kocka,taktilne puzzle, zvučne lopte, igra Čovječe ne ljuti se, domino, geografska karta, globus i još mnoge druge..Učenici su se oduševili svime pa su zaigrali igrice, opipali globus rukama, prešli prstima preko svake od tih igara , knjiga,pomagala. Oduševio ih je Bornin ručni sat koji na glas govori vrijeme i datum i kalkulator koji na engleskom govori svaku od stisnutih tipki. Sve ih je do jednog osvojila i Roli, Bornin pas kojeg su mazili, pružali mu ruke i pričali joj! I baš kad smo pomislili da nas Borna više ne moze zapanjiti - izvadio je violinu i odsvirao nam Minuet, Allegro i Twinkle, twinkle little star. Zauzvrat, učenici su mu htjeli nešto otpjevati pa je prva pjesma koje su se sjetili bila naša himna Lijepa naša domovino koju je Borni otpjevala naša učenica 2.razreda-Ilinka. Nakon otpjevanog Borna koji ima apsolutni sluh rekao je pun empatije Ilinki :"Sve je bilo odlično,bilo je jako jako lijepo, ali pjevala si u krivom tonalitetu". Uslijedilo je jos puno smijeha, zabave, učenja i istraživanja. Susret smo priveli kraju zajedničkim fotografiranjem u učionici. Cilj našeg projekta bio je potaknuti poštivanje različitosti, promicati toleranciju, razvijati empatiju, razvijati samosvijest i samopouzdanje učenika uz poštivanje drugih i različitih ,njegovati prijateljstvo i poštovanje među učenicima, jer svi smo mi - različiti, a opet isti! Mislim da smo u tome i uspjeli.

Učiteljica, Patricija Hercog