Drugo djelo u sklopu razrednog projekta Lektira izvan okvira u 2. razredu PŠ Budimci je poznata slikovnica slovenske spisateljice Ele Peroci – Maca Papučarica. Ova klasična priča namijenjena je i najmlađim uzrastima upravo zbog lijepo ispripovijedanog teksta, napisanog razumljivim jezikom djece te zbog pouke koju priča nosi, a koja je vrlo jasno istaknuta u tekstu. Priča govori o dobroti jedne mace koja skuplja papuče neuredne djece, pa ih kod svoje kuće popravlja. Iako su djeca u početku iznenađena što su im papuče nestale, oni ih pronalaze lijepe i zašivene kod vrijedne mace. Kad jedno dijete ne uspije pronaći svoj par, maca mu obeća sašiti nove, a kada je sva djeca zatraže nove papuče, ona ih ne može odbiti pa im ih vrijedno počne šiti, nadajući se da će prema tim lijepim papučama djeca biti pažljivija. Ova priča nosi dvojaku poruku. Prva je opomena djeci da ne smiju biti neuredna jer će u suprotnom ostati bez svojih vrijednih stvari. Drugu pouku pronalazimo u osobnosti mace Papučarice. Ona je toliko dobra da je čak i neurednoj djeci popravila papuče, a onda pristala isplesti im nove, sve kako bi ih ponukala da se brinu o svojim stvarima. Ona nije kaznila djecu, već suprotno – svojim primjerom urednosti i čistoće pokazala koliko je lijepo biti uredan. Tako je djecu naučila urednosti i očekivala da će je odsad i ona primjenjivati. Maca Papučarica je dokazala da djecu ne uči samo kazna, nego i vlastiti primjer. Ovo je pouka roditeljima – djeca će se ugledati na vas i postati ono što vide po vašem primjeru. Djeca uče prema onome što vide, a ne prema onome što im se kaže.
Djelu smo se približili ovaj put kroz zanimljivu metodu rada Čitalački detektivi. Naime učenici su na dva školska sata postali pravi detektivi i to prije nego su otvorili korice slikovnice! Dobili su kartice sa zagonetnim pojmovima iz bajke (papuča, šuma, nered, maca, selo) i neke tragove pomoću kojih su redom trebali otkrivati o čemu se radi tj. koji je zagonetni pojam. Kad su kasnije u čitanju bajke naišli u tekstu na pojam koji su pogodili na početku u uvodnom dijelu- tada bi im se kao pravim detektivima „upalila lampica“ te bi pomislili „Aha! To je ono selo u kojem su živjela djeca iz bajke! Nakon zajedničkog čitanja razgovarali su o priči, izdvajali likove te slagali svatko svoj drugačiji kraj.
Za sam kraj susreta svaki je učenik dobio zadatak ukrasiti papučicu bojicama, uzorcima i crtežima te dovršiti rečenicu: „Ja ću biti odgovoran/odgovorna tako što ću…“. Učenici koji su još nečitači rečenicu su mogli uz pomoć učiteljice dovršiti usmeno. Papučice su potom izrezali i ukrasili njima razredni pano.
Josipa Vešligaj, knjižničarka; Patricija Hercog, učiteljica, PŠ Budimci
