Prva školska zgrada bila je u ulici Stjepana Zorca. Tu zgradu je 1836. godine tadašnji vlastelin podgorački, Ladislav Pejačević, dao za školu. Škola je u njoj bila sve do 1871. godine. Nije poznato gdje je prije bila škola. Iste je godine grof Pavao Pejačević (brat Ladislava Pejačevića) sagradio novu školu koja i danas postoji. Zemljište za školu otkupio je od župnikova posjeda uz crkvu. Temeljni kamen položen je 21. kolovoza 1870. Završena je u listopadu 1871. Škola je imala dvije učionice u prizemlju. Na katu je bio trosobni stan za upravitelja škole i jedna soba za učitelja. Gradnja zgrade stajala je 20.000 forinti. Ukupan iznos podmirio je grof. Grof je utemeljio zakladu od 2.000 forinti. Prihod od kamata pokrivao je troškove popravaka na zgradi. Nakon nekoliko godina škola je bila pretijesna, pa ju je trebalo proširiti. Vlada nije prihvatila troškove proširenja zgrade, te je grof odlučio da o svom trošku preuredi učiteljske stanove na katu u dvije učionice. Zgradi je s dvorišne strane dograđena zbornica. Grof je učiteljima za stanovanje dao jednu zgradu nedaleko od škole u kojoj su besplatno stanovali sve do II. svjetskog rata. Nastava u novoj školi započela je 1873. Te je godine u osnovnu školu upisano 159 polaznika. Učitelji su se izmjenjivali. Najduže su službovali Franjo Min (19 godina) i Sofija Potočnig (18 godina).
1871. godine je održana Prva učiteljska skupština u Zagrebu koju je vodio otac hrvatskog učiteljstva Ivan Filipović. Na ovu skupštinu je iz Podgorača išao učitelj Franjo Min.
Ban Ivan Mažuranić je zakonskom odredbom propisao obvezno četverogodišnje osnovno školovanje. Istom zakonskom odredbom propisan je i nastavak školovanja još dvije godine (opetovnica), koju nisu morali pohađati svi učenici. Učenici su mogli biti oslobođeni od pohađanja opetovnice, ako su živjeli u siromašnim obiteljima s mnogo djece. U matičnoj knjizi tada je upravitelj škole za takve učenike upisao zabilješku oslobođen od opetovnice. Na opetovnici su učenici podučavani raznim praktičnim znanjima i vještinama korisnim za život i zdravlje (za djevojčice vezenje, pletenje, šivanje, kuhanje, pranje i bojanje platna, a za dječake kalemljenje, pravljenje alatki za ratarstvo i kućnu uporabu, voćarstvo i vinogradarstvo). Dječaci su imali još i tjelovježbu (tjelesni odgoj). I djevojčice i dječaci imali su nastavu pjevanja, plesa i lijepog ponašanja. U svim razredima se redovito nadzirala osobna higijena učenika i učenica. Svi učenici pohađali su cjelodnevnu nastavu (i do podne i poslije podne). Ovakav sustav obrazovanja bio je do kraja II. svj. rata.
Početkom II. svjetskog rata Osnovna pučka škola u Podgoraču je redovito održavala nastavu 1941. i 1942. godini, uz prekide za vrijeme oružanih djelovanja. Od 1943. do polovice 1945. godine nastava je bila prekinuta zbog čestih borbi i paljenja školske zgrade u partizanskim napadima na Podgorač.
Školske godine 1945/46. od 1. rujna se održava redovita nastava za učenika I.-IV. razreda (bez opetovnice). Nastavu za sva četiri razreda održavala je učiteljica Ljerka Šumanović iz Razbojišta.
Od školske godine 1947/48. u osnovnu školu se uvodi V. razred, a od 1948/49. učenici nastavljaju ići u VI. razred. Još uvijek se koriste imenici učenika koji su tiskani za vrijeme NDH. 1952/53. školske godine uvodi se VII. razred. Osmi razred se uvodi tek u 1955/56. školskoj godini. Nastava je održavana u staroj školi u dvije smjene za učenike I-IV. razreda iz Podgorača, te za V-VIII. razred iz naselja Podgorač, Kelešinka, Stipanovci, Kršinci, Ostrošinci, Razbojište i Bijela Loza.
U osnovnoj (osmogodišnjoj) školi broj učitelja je utrostručen, jer su u nastavni plan i program uvršteni novi predmeti: priroda (ranije priroda i društvo), zemljopis, povijest, biologija, kemija, fizika, matematika, strani jezik (kasnije 2 strana jezika), tehnička kultura, tjelesna i zdravstvena kultura. Popis učitelja od 1945. godine na dalje bio bi predugačak, pa su na ovim stranicama popisani samo ravnatelji škole i zajedničke slike zaposlenih u školi.
Gradnja nove školske zgrade započela je u lipnju 1984. Kamen temeljac položio je mr. Milan Cvitković, tajnik RSIZ-a. 1985. godine dovršena je nova školska zgrada s 1200 m² korisnog prostora. Useljenje u novu školu bilo je 3. siječnja 1986. Od 1985/86. godine nastavu pohađaju i učenici V-VIII. razreda iz Budimaca i Poganovaca. O gradnji nove školske zgrade brigu su vodili ravnatelj Ivan Bocor i tajnik Luka Jakšetić.
Škola u Podgoraču nije imala športsku dvoranu te su nedostajali kvalitetni uvjeti za realizaciju nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Športska dvorana ima značenje ne samo za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture nego i za izvođenje športskih, kulturno-zabavnih i drugih manifestacija što je značajno za sve žitelje mjesta. Osječko-baranjska županija je stoga 2012. godinu pokrenula izgradnju nove športske dvorane koja je završena početkom 2016. godine.
Nakon otvaranja sportske dvorane, pokrenuta je ideja o izgradnji sjenice – učionice na otvorenom. Nizom osmišljenih aktivnosti kojima su prikupljena novčana sredstva, odazvanim svim ljudima dobre volje i zajedničkim snagama sjenica je izgrađena 2019. godine.
