Naš projekt Lektira izvan okvira započeo je punom parom u novoj školskoj godini.
U 2. razredu PŠ Budimci učenici su se upoznali s bajkom H. C. Andersena, Ružno
pače kroz zanimljivu tradicionalnu japansku vještina pripovijedanja priča KAMIŠIBAJ.
Kamišibaj još nazivamo japansko kazalište. Naziv kamišibaj dolazi od riječi kami (papir) i
šibaj (kazalište ili igra), što u doslovnom prijevodu znači „predstava od papira“. Ovo je
tradicionalna japanska vještina pripovijedanja priča uz pomoć ilustracija umetnutih u malu
drvenu pozornicu koja se zove butaj.
Kamišibaj se prvi put pojavljuje u Japanu početkom prošlog stoljeća kao oblik
putujućeg kazališta. Naoko jednostavan oblik umjetničkog izričaja privukao je pozornost
uličnih pripovjedača koji su drvenu kutiju najčešće vozili na biciklu i tako putovali gradskim i
seoskim ulicama. Uz pripovijedanje priča, kamišibaj pripovjedač (kamišibajac) prodavao je i
ručno izrađene slatkiše. Bio je to popularan način zarade tijekom velike ekonomske krize 30-
ih godina, kao i u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata. Pripovjedači su privlačili publiku i
najavljivali priču udarcima drvenih palica (hijošigi). Djeca bi se okupila oko kamišibajca koji bi
ih za kupovinu slatkiša nagradio pričom. Pripovjedač je bio domišljat, a njegove priče dobile
bi nastavak novom kupnjom slatkiša.
Veseli drugašići Budimčani najprije su s učiteljicom pročitali slikovnicu te
porazgovarali o likovima, mjestu i vremenu radnje. Svaki je učenik dobio dio priče za
ilustrirati. Potom osmisliti taj dio priče i na kraju priču složiti u cjelinu te ju ispričati pred
razredom. Za hijošigi tj. drvene palice su poslužili drveni štapići koje koristimo na satu
Glazbene kulture. Jedan po jedan učenici su postajali kamišibajci, pozivali su djecu drvenim
štapićima neka se okupe a zatim su im pričali priču o ružnom pačetu koristeći kamišibaj
kazalište.
Patricija Hercog, PŠ Budimci; Josipa Vešligaj, knjižničarka
