Osnovna škola Hinka Juhna Podgorač

Spremnost za školu

Upis u prvi razred osnovne škole reguliran je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 151/22) te Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN 63/2020). 

• Osnovno školovanje je obvezno za sve učenike u Republici Hrvatskoj, 

• U prvi razred obveznog osnovnog obrazovanja upisuju se djeca koja do 1. travnja tekuće godine imaju navršenih šest godina života. 
• Iznimno, na zahtjev roditelja i prijedlog povjerenstva, u prvi se razred može upisati dijete koje do 31. ožujka tekuće godine nema navršenih šest godina života, a nije rođeno iza 31.8. 
• Prije upisa u prvi razred osnovne škole utvrđuje se psihofizičko stanje djeteta. 
• Psihofizičko stanje djeteta utvrđuje komisija koju čine liječnik škole-specijalist školske medicine, psiholog ili pedagog i/ili defektolog, učitelj.  

Polazak u školu je za dijete, a i njegove roditelje, jedan od važnih trenutaka u životu. Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane i strukturirane sredine, izlaže se sustavu vrednovanja i natjecanja, uz mogućnost doživljavanja neuspjeha i kritike. U školi se prvi puta susreće s obvezama, s osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života

Spremnost za učenje predstavlja ukupnost sposobnosti, iskustva i motivacije koji su potrebni za učenje novih zadataka i rezultat je međusobnog djelovanja procesa sazrijevanja, učenja i razvoja. Zrelost za učenje je uži pojam od spremnosti, odnosi se na stupanj razvoja određen genetskim nasljeđem i biološkim satom. Djeca iste kronološke dobi razvijaju se različitim tempom u fizičkom, ali i u psihičkom smislu, te će biti na različitom stupnju zrelosti.

Spremnost za školu uključuje zrelost, motivaciju i iskustvo. Razlikujemo: 

• tjelesnu spremnost: odnosi se na stupanj tjelesne razvijenosti u odnosu na dob (visina, težina, snaga) te normalno funkcioniranje osjetnih organa (vid, sluh,) ali i na psihomotornu razvijenost (trčanje, hodanje, fina motorika, koordinacija oko-ruka,...). 
  • Tjelesnu  spremnost djeteta ispituje liječnik.
    • Dijete treba biti zdravo i zadovoljavati barem minimum standarda za visinu, težinu i tjelesne proporcije. 
    • Osjetni organi (vid, sluh) moraju normalno funkcionirati, ako je potrebno uz korekciju(naočale, slušni aparatić). 
    • Tjelesna muskulatura mora biti dovoljno razvijena da djetetu omogućava kretanje, stajanje i sjedenje bez teškoća, kao i izdržavanje novih tjelesnih napora poput nošenja školske torbe, pješačenja do škole i mirnog sjedenja u školskoj klupi. 
    • Dijete mora imati razvijene navike normalnog hranjenja i kontrole organa za izlučivanje.
       
• govornu razvijenost: preduvjet za praćenje nastave. Uključuje receptivne (slušanje, razumijevanje uputa,...) i ekspresivne govorne vještine (jasan izgovor, mogućnost izražavanje misli, osjećaja, potreba, ...).
   
• emocionalnu spremnost: odnosi se na emocionalnu stabilnost, sposobnost kontrole vlastitih emocija, toleranciju na frustraciju.  
   
• socijalnu spremnost: mogućnost usvajanja pravila ponašanja, te vještine komunikacije i suradnje s djecom i odraslima. 
  • olakšavaju prihvaćanje škole i obveza jer dijete pri polasku u školu treba:
    • Uspješno komunicirati i surađivati s vršnjacima i odraslima
    • Odvojiti se od roditelja;
    • Primjereno kontrolirati svoje postupke i osjećaje;
    • Ustrajati čak i kad ne uspije odmah.
       
• kognitivnu spremnost: najvažniji prediktor školskog uspjeha. Uz inteligenciju, uključuje i iskustva i spoznaje djeteta o svijetu i samom sebi, te razvijenost niza specifičnih funkcija: percepcije, pamćenja, mišljenja, slušne i vidne diskriminacije podražaja,...  Spoznajnu spremnost utvrđuje psiholog, najčešće ispitujući opću intelektualnu razvijenost, te neke sposobnosti kao što su vidna i slušna diskriminacija, grafomotorika i sposobnosti opažanja. 

”Kritično vrijeme” - optimalno vrijeme za učenje; trud neće dati zadovoljavajuće rezultate ako se s učenjem počne prije nego je postignut određeni stupanj zrelosti (biološki preduvjeti). Također će i kašnjenje s početkom učenja dovest do slabijeg rezultata. 

Utvrđivanje spremnosti za školu: 

• pregled kod školskog liječnika 
• testiranje u školi
  • ​Test spremnosti za školu nije test inteligencije, već se procjenjuju ono o čemu ovisi uspjeh u početnom školovanju: percepcija, grafomotrika, usvojenost informacija o svijetu oko sebe (“praktično znanje“), baratanje pojmom broja, praćenje i razumijevanje upute, i drugo. 
  • test se odvija grupno, u učionici s drugom djecom

Informacije o djetetu prikupljamo kroz: 

• upitnik za roditelje (potrebno je pripremiti sve bitne informacije o djetetu)
• rezultat koje je dijete postiglo na testu spremnosti za školu; 
• opažanje djeteta tijekom testiranja; 
• individualno ispitivanje (izgovor glasova, usvojenost glasovne analize i sinteze, i dr.); 
• pregled kod školskog liječnika; 

• eventualne nalaze sustručnjaka (npr.logopeda, defektologa, psihologa,...); 
• od predškolske ustanove koju je dijete pohađalo. 

Nakon procjene spremnosti za školu, komisija preporuča: 

• redoviti upis 

• prijevremeni upis (za djecu koja do 1.4. tekuće godine nisu napunila 6 g.) 

• odgodu upisa (za jednu školsku godinu) 

• pedagošku opservaciju ili utvrđuje primjereni oblik školovanja. 

Svrha informacija o djeci: 

• upoznavanje djece; 
• odgoda; 
• pedagoška opservacija; 
• formiranje razrednih odjela; 
• upute roditeljima; 

• upute učiteljima. 

Kriterij za upis djeteta u prvi razred ipak je u najvećoj mjeri kronološka dob, te je umanjeno značenje utvrđivanja spremnosti za školu kao činitelja o kojem će ovisiti upis. Prva iskustva sa školom (uspjeh ili neuspjeh) utječu na djetetovu sliku o sebi, ali i stav prema školi i općenito motivaciju za učenje. 

Aktivnosti potrebne za školsku spremnost: 

1. SOCIJALIZACIJA 

Briga o sebi, higijena, igra, ponašanje 

• samostalno oblačenje ( pomoć kod složenijih radnji) i svlačenje 
• samostalno se koristi WC-om, pomoć kod brisanja 
• čist je noću 
• briše nos bez upozorenja 
• sudjeluje pri kupanju (pere pojedine dijelove tijela) 
• pokušava se sam počešljati 
• pomaže pri postavljanju stola 
• upotrebljava nož za mazanje
• pristojno se ponaša na javnim mjestima 
• na upozorenje sprema igračke 
• poštuje osnovna pravila igre kad se igra s drugom djecom 
• voli izvoditi neke aktivnosti pred drugima (ples, pjesma..) 

2. KOMUNIKACIJA 

Govor, razumijevanje 

• imenuje dijelove tijela 
• odgovara na pitanja (Tko je to? Što je to? Što radiš? Gdje je? Kako se zoveš ti, mama …..? Što želiš? Jesi li dječak ili djevojčica?)
• izražava se jednostavnom rečenicom 
• razumije zbirne imenice (skup istovrsnih bića ili predmeta uzetih zajedno – na primjer - momčad, lišće, suđe, smeće)
• povezuje ime i spol 
• sluša priču 5 minuta 
• upotrebljava upitne zamjenice tko, što, gdje 
• razumije prijedloge u, na, ispod, iza, ispred 
• u govoru koristi u i na 
• broji do 10 – unaprijed i unazad
• zahvaća količinu 1 i 2 
• imenuje osnovne boje 
• imenuje tri oblika: krug, kvadrat, trokut 
• izvršava tri naloga u pravilnom redoslijedu 
• razumije jučer i sutra 

3. SPOZNAJA 

Imitacija, diskriminacija, odnosi među predmetima 

• precrtava krug, crta križ, kvadrat, nadopunjuje čovječji lik, crta čovječji lik samostalno 
• pridružuje slike, razlikuje lagane - teške predmete, dugačke -kratke, glasno-tiho, otvoreno-zatvoreno, razvrstava geometrijske oblike, pola- cijelo 
• pridružuje predmete koji pripadaju jedni drugima 
• diskriminira zvukove uz predmet 
• stavlja predmete iza, pored, do 
• prepoznaje novac 
• zna što radi danju-noću 

4. MOTORIKA

• hoda postavljajući nogu ispred sebe, hoda po gredi 
• skače na mjestu, skače s obje noge, galopira, skače s manje visine, skače natraške 
• trči mijenjajući smjer   
• hvata i baca loptu, udara o pod i hvata veliku loptu 
• vozi tricikl 

     5.  UČENJE OBRAZOVNIH SADRŽAJA

a) Čitanje kod djeteta potičemo tako da razvijamo:

• Govorni rječnik - bogat rječnik potreban je za razvoj slušanja s razumijevanjem i kasnije čitanje s razumijevanjem
• Uživanje u prelistavanju slikovnica i slušanju priča - osvještavanje da postoje knjige i da sadrže fantastične priče kroz listanje slikovnica, gledanje ilustracija, čitanje priča za laku noć na kraju dana, sve to potiče želju kod djeteta da i samo nauči čitati
• Pojam tiska - što su slova, što su riječi, gdje je početak stranice, u kojem smjeru čitamo i okrećemo stranice – slijeva nadesno
• Fonološka svijest - svijest o tome da su izgovorene riječi koje dijete čuje i koristi, sastavljene od glasova
• Poznavanje slova - odnosi se na lakoću kojom dijete uči i imenuje pojedina slova abecede

b) Rad s brojevima kod djeteta potičemo tako da razvijamo:

• Brojenje - pomaže djetetu da usvoji pojam broja, zbrajanja i oduzimanja
• Pojam broja - sposobnost prepoznavanja brojki u pisanom obliku, korištenja pojmova više i manje za uspoređivanje brojeva, povezivanje zbrajanja s kombinacijom dviju skupina predmeta i oduzimanje sa stavljanjem na stranu
• Pravilnosti - sposobnost uočavanja da niz predmeta (poput izmjenjivanja crvenih i plavih kocaka) čini pravilnost, prepoznavanje i nastavljanje određenog niza
• Oblik i prostor - sposobnost prepoznavanja, razvrstavanja i kategoriziranja predmeta po veličini i obliku
• Mjerenje i uspoređivanje - teže/lakše, više/niže, veće/manje

c) Pisanje kod djeteta potičemo tako da razvijamo:

• pravilno držanje olovke
• slikanje, bojenje, precrtavanje
• spajanje, nizanje, slaganje
• oblikovanje, izrezivanje
• crtanje
• pisanje vlastitog imena

Psihologinja Zrinka Fišer