Čarolija je u darivanju
Autor: Tajana Tomoković, 28. 12. 2020.
Neobična školska godina započela je mnoštvom pravila za naše učenike: novim strožim epidemiološkim mjerama, uputama o pranju ruku, higijeni, razmaku među prijateljima u razredu i na školskim hodnicima, igranju igara na tjelesnom ali samo onih u kojima nisi u kontaktu s drugima, učenju o koronavirusu na satima razrednika, prirode i društva…..uputama i pravilima nikad kraja. Puno je to informacija za naše mlade učenike bili oni šestogodišnjaci ili kao moji veliki desetogodišnjaci. Veselili smo se prosincu, pripremi završne priredbe, uobičajenom dugogodišnjem već tradicionalnom božićnom sajmu u našoj školi, zajedničkom veselju s roditeljima i članovima naših obitelji i prijateljima pri uspješnom završetku prvog polugodišta…no kako rekoh na početku – neobična školska godina nosi neobične trenutke sa sobom. Trenutak završetka prvog polugodišta je virtualna priredba, virtualno veselje, virtualno uživanje u završnim točkama pjevanja, recitiranja, glume i plesa učenika naše škole. Ono što ipak nije ostalo virtualno i online je čarolija darivanja, ljubav prema bližnjem koju smo i ove godine iskazali (doduše skromnije, ali jesmo).
Prosinac je u mom razredu sam po sebi čaroban. Pahuljice na prozorima i ljubav u srcima. U prosincu više no u ostalim mjesecima mislimo na druge (ne na sebe) i darivamo potrebite… Mariška je kao i gotovo svaki dan ovog polugodišta preostali obrok odnijela „čiki u selu“ koji se skromno kakav i jest zahvalio dobroj djeci, Zvone je izradio jelku od plastelina na čestitki za svoje roditelje, Luca je svojim crtežom obradovala našeg školskog kuhara Ivana, Siniša je izradio izvanzemaljca i njegovu letjelicu i poklonio ga razredu, Tonka je nesebično pomogla svojoj mami, Paola je vicevima nasmijala svoje prijatelje, Ogi je pomogao susjedi ispred trgovine a Luka se igrao sa sestricom Sarom- ona mu je uputila za to osmijeh („Čudne su te bebe učiteljice“, Lukina je svakodnevna rečenica).
Unatoč svemu nismo izgubili duh Božića… mnoge osmijehe na lica smo izmamili. Crtežima smo i oslikanim čestitkama izmamili osmijeh na lice teti Tihani (našoj razrednoj prijateljici koja boluje od cerebralne paralize) u selu; Udruzi slijepih Našice (našim dugogodišnjim prijateljima i suradnicima) darivali smo adventski vijenac i blagdanske crteže; dječaku Vedranu (glavnom liku iz slikovnice Priča o Vedranu, autorice Cile Baričević) kojemu smo poslali uvezanu knjigu s našim crtežima. Vedran je prava osoba, mladić sa intelektualnim poteškoćama. Radove za njega smo poslali u Udrugu Korablja u Zagreb i sve je stiglo na vrijeme do njega. Izmamili smo osmjehe na lica svojim obiteljima, učiteljima, djelatnicima naše škole poklonivši im čestitke i crteže koje smo sami izradili na satima izvannastavnih aktivnosti i likovne kulture. Ono s čim se posebno ponosimo ovog prosinca je sudjelovanje u hvalevrijednoj akciji Prijatelj preko pisma. Akciju je organizirao Obiteljski dom za starije i nemoćne „Noni“ iz Zagreba. Izabrali smo jednog korisnika svatko od nas te im napisali pisamce, par lijepih riječi od srca. Tako su bake i djedovi (Miljko, Milica, Jelena, Katarina, Perka, Zvonimir, Carmen, Blaženka i Marija) stekli nove prijatelje, učenike 4. razreda OŠ Hinka Juhna Podgorač, Područne škole Budimci. Korisnicima doma smo u velikoj pošiljci prepunoj lijepih riječi i crteža poslali i vilinsku prašinu. Legende kažu da kad smo tužni, nesretni ili pak usamljeni samo među prste trebamo uzeti malo vilinske prašine i puhnuti u nju. Puhnimo i mi među prste u vilinsku prašinu, jer u ovo neobično čudno vrijeme čarolija nam je itekako potrebna!
Sretne blagdane i Novu 2021. žele vam mali četvrtaši Budimčani s učiteljicom Patricijom! Ostanite zdravi!
Učiteljica: Patricija Hercog
Čarolija je u darivanju
Autor: Tajana Tomoković, 28. 12. 2020.
Neobična školska godina započela je mnoštvom pravila za naše učenike: novim strožim epidemiološkim mjerama, uputama o pranju ruku, higijeni, razmaku među prijateljima u razredu i na školskim hodnicima, igranju igara na tjelesnom ali samo onih u kojima nisi u kontaktu s drugima, učenju o koronavirusu na satima razrednika, prirode i društva…..uputama i pravilima nikad kraja. Puno je to informacija za naše mlade učenike bili oni šestogodišnjaci ili kao moji veliki desetogodišnjaci. Veselili smo se prosincu, pripremi završne priredbe, uobičajenom dugogodišnjem već tradicionalnom božićnom sajmu u našoj školi, zajedničkom veselju s roditeljima i članovima naših obitelji i prijateljima pri uspješnom završetku prvog polugodišta…no kako rekoh na početku – neobična školska godina nosi neobične trenutke sa sobom. Trenutak završetka prvog polugodišta je virtualna priredba, virtualno veselje, virtualno uživanje u završnim točkama pjevanja, recitiranja, glume i plesa učenika naše škole. Ono što ipak nije ostalo virtualno i online je čarolija darivanja, ljubav prema bližnjem koju smo i ove godine iskazali (doduše skromnije, ali jesmo).
Prosinac je u mom razredu sam po sebi čaroban. Pahuljice na prozorima i ljubav u srcima. U prosincu više no u ostalim mjesecima mislimo na druge (ne na sebe) i darivamo potrebite… Mariška je kao i gotovo svaki dan ovog polugodišta preostali obrok odnijela „čiki u selu“ koji se skromno kakav i jest zahvalio dobroj djeci, Zvone je izradio jelku od plastelina na čestitki za svoje roditelje, Luca je svojim crtežom obradovala našeg školskog kuhara Ivana, Siniša je izradio izvanzemaljca i njegovu letjelicu i poklonio ga razredu, Tonka je nesebično pomogla svojoj mami, Paola je vicevima nasmijala svoje prijatelje, Ogi je pomogao susjedi ispred trgovine a Luka se igrao sa sestricom Sarom- ona mu je uputila za to osmijeh („Čudne su te bebe učiteljice“, Lukina je svakodnevna rečenica).
Unatoč svemu nismo izgubili duh Božića… mnoge osmijehe na lica smo izmamili. Crtežima smo i oslikanim čestitkama izmamili osmijeh na lice teti Tihani (našoj razrednoj prijateljici koja boluje od cerebralne paralize) u selu; Udruzi slijepih Našice (našim dugogodišnjim prijateljima i suradnicima) darivali smo adventski vijenac i blagdanske crteže; dječaku Vedranu (glavnom liku iz slikovnice Priča o Vedranu, autorice Cile Baričević) kojemu smo poslali uvezanu knjigu s našim crtežima. Vedran je prava osoba, mladić sa intelektualnim poteškoćama. Radove za njega smo poslali u Udrugu Korablja u Zagreb i sve je stiglo na vrijeme do njega. Izmamili smo osmjehe na lica svojim obiteljima, učiteljima, djelatnicima naše škole poklonivši im čestitke i crteže koje smo sami izradili na satima izvannastavnih aktivnosti i likovne kulture. Ono s čim se posebno ponosimo ovog prosinca je sudjelovanje u hvalevrijednoj akciji Prijatelj preko pisma. Akciju je organizirao Obiteljski dom za starije i nemoćne „Noni“ iz Zagreba. Izabrali smo jednog korisnika svatko od nas te im napisali pisamce, par lijepih riječi od srca. Tako su bake i djedovi (Miljko, Milica, Jelena, Katarina, Perka, Zvonimir, Carmen, Blaženka i Marija) stekli nove prijatelje, učenike 4. razreda OŠ Hinka Juhna Podgorač, Područne škole Budimci. Korisnicima doma smo u velikoj pošiljci prepunoj lijepih riječi i crteža poslali i vilinsku prašinu. Legende kažu da kad smo tužni, nesretni ili pak usamljeni samo među prste trebamo uzeti malo vilinske prašine i puhnuti u nju. Puhnimo i mi među prste u vilinsku prašinu, jer u ovo neobično čudno vrijeme čarolija nam je itekako potrebna!
Sretne blagdane i Novu 2021. žele vam mali četvrtaši Budimčani s učiteljicom Patricijom! Ostanite zdravi!
Učiteljica: Patricija Hercog
Čarolija je u darivanju
Autor: Tajana Tomoković, 28. 12. 2020.
Neobična školska godina započela je mnoštvom pravila za naše učenike: novim strožim epidemiološkim mjerama, uputama o pranju ruku, higijeni, razmaku među prijateljima u razredu i na školskim hodnicima, igranju igara na tjelesnom ali samo onih u kojima nisi u kontaktu s drugima, učenju o koronavirusu na satima razrednika, prirode i društva…..uputama i pravilima nikad kraja. Puno je to informacija za naše mlade učenike bili oni šestogodišnjaci ili kao moji veliki desetogodišnjaci. Veselili smo se prosincu, pripremi završne priredbe, uobičajenom dugogodišnjem već tradicionalnom božićnom sajmu u našoj školi, zajedničkom veselju s roditeljima i članovima naših obitelji i prijateljima pri uspješnom završetku prvog polugodišta…no kako rekoh na početku – neobična školska godina nosi neobične trenutke sa sobom. Trenutak završetka prvog polugodišta je virtualna priredba, virtualno veselje, virtualno uživanje u završnim točkama pjevanja, recitiranja, glume i plesa učenika naše škole. Ono što ipak nije ostalo virtualno i online je čarolija darivanja, ljubav prema bližnjem koju smo i ove godine iskazali (doduše skromnije, ali jesmo).
Prosinac je u mom razredu sam po sebi čaroban. Pahuljice na prozorima i ljubav u srcima. U prosincu više no u ostalim mjesecima mislimo na druge (ne na sebe) i darivamo potrebite… Mariška je kao i gotovo svaki dan ovog polugodišta preostali obrok odnijela „čiki u selu“ koji se skromno kakav i jest zahvalio dobroj djeci, Zvone je izradio jelku od plastelina na čestitki za svoje roditelje, Luca je svojim crtežom obradovala našeg školskog kuhara Ivana, Siniša je izradio izvanzemaljca i njegovu letjelicu i poklonio ga razredu, Tonka je nesebično pomogla svojoj mami, Paola je vicevima nasmijala svoje prijatelje, Ogi je pomogao susjedi ispred trgovine a Luka se igrao sa sestricom Sarom- ona mu je uputila za to osmijeh („Čudne su te bebe učiteljice“, Lukina je svakodnevna rečenica).
Unatoč svemu nismo izgubili duh Božića… mnoge osmijehe na lica smo izmamili. Crtežima smo i oslikanim čestitkama izmamili osmijeh na lice teti Tihani (našoj razrednoj prijateljici koja boluje od cerebralne paralize) u selu; Udruzi slijepih Našice (našim dugogodišnjim prijateljima i suradnicima) darivali smo adventski vijenac i blagdanske crteže; dječaku Vedranu (glavnom liku iz slikovnice Priča o Vedranu, autorice Cile Baričević) kojemu smo poslali uvezanu knjigu s našim crtežima. Vedran je prava osoba, mladić sa intelektualnim poteškoćama. Radove za njega smo poslali u Udrugu Korablja u Zagreb i sve je stiglo na vrijeme do njega. Izmamili smo osmjehe na lica svojim obiteljima, učiteljima, djelatnicima naše škole poklonivši im čestitke i crteže koje smo sami izradili na satima izvannastavnih aktivnosti i likovne kulture. Ono s čim se posebno ponosimo ovog prosinca je sudjelovanje u hvalevrijednoj akciji Prijatelj preko pisma. Akciju je organizirao Obiteljski dom za starije i nemoćne „Noni“ iz Zagreba. Izabrali smo jednog korisnika svatko od nas te im napisali pisamce, par lijepih riječi od srca. Tako su bake i djedovi (Miljko, Milica, Jelena, Katarina, Perka, Zvonimir, Carmen, Blaženka i Marija) stekli nove prijatelje, učenike 4. razreda OŠ Hinka Juhna Podgorač, Područne škole Budimci. Korisnicima doma smo u velikoj pošiljci prepunoj lijepih riječi i crteža poslali i vilinsku prašinu. Legende kažu da kad smo tužni, nesretni ili pak usamljeni samo među prste trebamo uzeti malo vilinske prašine i puhnuti u nju. Puhnimo i mi među prste u vilinsku prašinu, jer u ovo neobično čudno vrijeme čarolija nam je itekako potrebna!
Sretne blagdane i Novu 2021. žele vam mali četvrtaši Budimčani s učiteljicom Patricijom! Ostanite zdravi!
Učiteljica: Patricija Hercog
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |